Psalms 18

1Ljubiću te, Gospode, krjeposti moja,

2Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utočište moje! 3Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.

4Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. 5Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.

6U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju.

7Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. 8Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.

9Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. 10Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.

11Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. 12Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.

13Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. 14Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.

15I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.

16Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike. 17Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene.

18Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. 19Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.

20Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za čistotu ruku mojih dariva me. 21Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,

22Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. 23Bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega. 24Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih pred očima njegovima.

25Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernim vjerno, 26S čistim čisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.

27Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oči ponosite ponižavaš. 28Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju. 29S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skačem preko zida.

30Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju. 31Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega? 32Ovaj Bog opasuje me snagom, i čini mi vjeran put.

33Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me. 34Uči ruke moje boju, i mišice moje čini da su luk od mjedi.

35Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja čini me velika. 36Ti širiš korak moj, te se ne spotiču noge moje.

37Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraćam se dok ih ne istrijebim. 38Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje. 39Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.

40Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje. 41Oni viču, ali nema pomagača, ka Gospodu, ali ih on ne sluša. 42Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.

43Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuđim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi. 44Po samome čuvenju slušaju me, tuđini pokorni su mi. 45Tuđini blijede, dršću u gradovima svojim.

46Živ je Gospod, i da je blagosloven branič moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega, 47Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,

48Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od čovjeka žestoka izbavlja me! 49Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,

Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.

50